K o s t r č k o  - b e č k i    v r a b a c

   

čitan povodom gostovanja
veterana HNK Kostrč kod HŠKD Raščica Beč

 

Beč, 13. listopada 2007.

Dobro veče žene, ljudi,

evo vrapca on vas budi.

 

Stanovništvu ovog grada

želi dobru zabavu s malo rada.

 

I narode bliskih sela,

sve pozdravlja ptica smjela.

 

Radujte se i žene i ljudi,

što čujete neka vas ne čudi.

 

I još nešto želio bih čuti,

da se nitko kasnije ne ljuti

 

Iako su Kostrčani rasuti po cijelom svijetu,

oni štuju svoju pticu svetu.

 

Zato vrabac tri granice prođe,

i Raščici u Beč dođe.

 

Raščica u Hrvatskoj ligi igra godinama,

najstariji igrač - iz Kostrča Stana.

 

 

Prije bilo kudgod Stana krene,

oko njega motale se žene.

 

A sad druga došla su vremena,

preča mu je riba nego žena.

 

 

Sad Anicu često boli glava,

jer Stana sa ribama i spava.

 

 

Sve se vidi – što je tu je,

nemojte samo da se dalje čuje.

  

 

Viceve i šalu najbolje stvara,

iz Matića Mladen cicvara.

 

 

Jedino ponekad nije dobar u piću,

pa ostane zadnji gost u kafiću.

 

Kad to Kata od nekoga sazna,

odmah nakon toga Mladenu slijedi kazna.

  

 

Puno je naših igrača pravi,

koji ne trči više po travi.

 

 

Jedan od njih je i naš Luka,

dosta mu je povreda i muka.

 

 

Oproštaj od lopte već hoće da slavi,

ovaj Vidovljanin tvrdoglavi.

 

 

Još bih jedno spomenuo ime,

sva Raščica ponosi se njime.

 

Marko Mrauz, momak je bez mane,

na utakmice stiže i časti jarane.

 

 

 

Divljač lovi i u stupice hvata,

al' se neće ženit do narednog rata.

 

 

 

 

Lopte brze, jake i visoke,

lak su plijen za Marka poštara Joke.

 

 

Napred-natrag on super se kreće,

al' se šale saget neće.

 

Kadgod niska lopta ide prema njegovoj nozi,

mili Bože, Raščici pomozi.

 

Kad protivnik po zemjli šutira,

on ti samo u golu statira.

 

 

Iljo Marka Marucića, naša sad je tema

jer ga nikad u Raščici nema.

 

 

Medeni mjesec neću da mu kvarim,

ali tako nebi moglo sa Reganom starim.

 

 

Sa klupe nam dirigira trener Želja,

pa u klubu dosta je veselja.

 

 

 Al' veliku podigne galamu,

kad ne ide  po njegovom planu.

 

Kad Raščica zapadne u krizu,

bolje vam je nebit njemu blizu.

 

 

Kapetan nam borben momak Ćiro,

njega nebih ni u šali dir'o.

 

 

Nisko brije, baš kako i treba,

kako igra svidio bi se i onom s neba.

 

Pa ipak ovaj momak, kvazi-pošteni,

često dobije karton crveni.

 

 

Želja Josin, naše krilo ubojito,

za njega je i Slaven Bilić pito.

 

 

Ništa nema od karijere na travi,

jer on sada na vrtlaku kuću pravi.

 

 

Ispred gola gospodari Joto,

para ima k'o da je dobio loto.

 

 

Vrijedan je i u klubu puno radi,

iz Tolise ovaj libero ne baš mladi.

 

 

Ovaj štićenik naše Luce,

posebno ne voli suce.

 

Često se glasno ljuti,

pa na terenu zbog tog požuti.

 

Inače u obrani je pravi stup,

s njim osvojismo i hrvatski kup.

 

Jotin glavni prijatelj, nebilo vam krivo,

je iz Matića Ćivo.

 

 

Što god Joto kaže,

Ćivo s tim se slaže.

 

Život Ćivin uvijek slična šema,

kad on za nas igra, nikom bodeva nema.

        

Provala puno bude već sa vrata,

kad dođu Buco i Kata.

 

 

Ovaj Mahalac električar je pravi,

a još je bolji dribler na travi.

 

U Jotinom stanu često napravi stop,

i njegov kum Baumeister Anta Pop.

 

 

Ovaj fratar nesuđeni,

arhitekt je nadareni.

 

 

Joto mora bit uslužan ko žena,

kad mu dođe šogor Ćena.

 

 

Ovaj Lujin brat,

sve mu priča u inat.

 

Webstranice Ćena danju-noću piše,

a na suprugu i ne misli više.

 

Pitanje je samo dana,

kad će ga Mira istjerat' iz stana.

 

 

Hvala Draletu i Raščici grupi,

super pjevaju i nisu preskupi.

 

 

Nebrojeno puta u Beč su stigli,

i Raščicu u visine digli.

 

Šahovske poteze Drale znade vući,

al' ih slabo primjenjuje kući.

 

 

Šala nije, vjerujte mi ljudi,

njemu supruga Ljubica mobitelom sudi.

 

 

Kući vozi da stigne što prija,

Ilja Manov kostrčka bekrija.

 

 

Kraj Bošnjaka vozi stopedeset,

obilazi bar auta deset.

 

Žureć tako znakove ne prati,

on  je davno trebao skretati

 

Malo dalje štrecnu se Ilija

pred njim znak: Granični prelaz Srbija

 

Sad se Nada i Ilija glede,

otkud Srbija ispred Babine Grede

 

 

Tek im sada ništa jasno nije,

tuda kući nisu išli prije.

 

Sad carinik po imenu Jovo

Iliji je priopćio ovo:

 

Gusta magla kriva je za ovo,

u Srbiju ti si poš'o  čovo.

 

Imaš sreće što ja nisam spav'o,

u Beograd ti bi došao pravo.

 

Danke schön und Wiedersehen,

reče Ilja u licu sav zelen.

 

 

Udovica imamo u selu

ko curica na nekom prelu.

 

Neke mlađe a neke starije,

jedne mirne a druge bekrije

 

 

Dobro znamo udovicu jednu,

nju ne možeš preko vode žednu.

 

Još ni muža prežalila nije,

a već joj se nude mušterije.

 

Jedan crni malo nižeg stasa

veli njoje ja sam tvoja klasa.

 

Niži jesam, al to mana nije

nisam se ja većih bojao ni prije.

 

Avanturu isključujem svaku,

ja ti želim samo vezu jaku

 

Našpric'o je parfema po sebi,

nema ženske koja njega nebi

 

Reci meni udovice fina,

pašel tebi vaka bećarina

 

Precizan sam u svakom pogledu

k'o momak sam u najboljem redu

 

Za noćnu sam spreman fiskulturu,

viagre sam nabavio turu

 

Slušaj dobro udovica kaže,

Zaboravi mene, crni vraže.

 

Da poskočiš da me pipneš malo,

od sreće bi ti srce stalo

 

Znaš ti dobro da si srca slaba,

zato  nemoj truditi se džaba

 

Pomoći ti nikako ne mogu,

zar ne vidiš da si blizu Bogu!

 

Ja sam za te nedostupna dama,

navikla sam već da spavam sama

 

 

Sad pozdravljam sve udovce jako,

tetki Ljubi valja i ovako

 

 

Pod ruku su krenule ženice

lakim hodom do naše Raščice

 

 

 

Iduć stazom vesele su bile,

ništa čudno nisu primjetile.

 

Da se narod slabo stazom kreće

i da danas đačke mise bite neće.

 

Svaka od njih za glavu se hvata,

crkvena su zaključana vrata.

 

Kući odmah ovaj duo kreće,

misle da ih nitko primjetiti neće.

 

Ovo možda nebi se saznalo,

da kraj rođe proć' se ni moralo

 

Uzalud ste do crkve šetale,

mise nema ako niste znale

 

Vjerujte mi ozbiljno vam kažem,

vrabac gleda ništa vam ne lažem

 

Znam ja dobro što vas dvije pati,

cijelo selo ovo će saznati

 

Vrabac dobro znade vaše jade,

kod vas slabo mobiteli rade.

 

Do vas teško i poštar dolazi

valja ići po prtenoj stazi.

 

Kad drugi put promašite misu

produžite pravac u Tolisu

 

Samo tako niko saznat neće

kud se Slava sa Dragicom Dripinom kreće.

 

  

 

Kući u Kostrč vrabac sad putuje,

na slušanju vama zahvaljuje.

 

I na kraju još bi ptica reći htjela,

živio Kostrč i okolna sela.

 

 

Autori:
Prvi dio vrapca koji opisuje igrače i simpatizere Raščice su sastavili
Marijan Živković Ćena i Marijan Živković Žika (od ponoći do 3:30 sati ujutro)
Drugi dio ovog vrapca koji opisuje događaje iz sela Kostrč je skraćena kopija originalnog kostrčkog vrapca. Hvala na ustupljenom materijalu.