K o s t r č k i v r a b a c
1. svibnja 2007. godine
![]() |
Dobro jutro ljudi našeg kraja zajedno smo opet prvog maja.
Evo vrapca opet doletio nove priče da bi vam prinio.
Jedno bi vas samo zamolio da se nebi neko naljutio.
Naš je vrabac zabava za selo da nam bude na maja veselo.
Malo ćemo da se našalimo zato priču sada započnimo.
Mjesni odbor naš ponos i dika Kostrč sela baš su prava slika.
Aktivnosti dešaju se razne a najčešće to su priče prazne.
Što se tiče vodovodne mreže i tu obruč pomalo se steže.
Kažu ljudi iz mjesnog odbora da se voda završiti mora.
Do izbora za godine dvije stići će nam voda na kapije.
Procuriće i u školi voda sporo ide al tako to oda.
Nije tako sve u selu crno ima dobrih dešavanja puno.
U selu je bilo i veselo snimalo se i selo veselo.
Josa Bosna kulturu nam vodi naš je folklor sad opet u modi.
Hrvatska je svoju pomoć dala pa je sada sređena i sala.
Tako ljudi ako niste znali našem selu kulture ne fali.
Nogomet je na nisko nam pao svima nam je našeg kluba žao.
Za opstanak žestoko se borismo jer sudije potplatili nismo.
Stadion je po poslednjoj modi i rasvjeta okolo se vodi.
Za trenirat pravi su uvjeti samo take možeš poželjeti.
Sad će valjda biti igre bolje uprava je zato dobre volje.
U selu nam i privreda cvate ima para ko kupus salate.
Štamparija otvori se nova nema šale lova je do krova.
Bez dozvole firma je radila pa se zato brzo zatvorila.
U državi kaže policija pare pravi jedna štamparija.
Ima ljudi još novosti dosta al vremena još za jednu osta.
Poslije rata svi smo dobro znali invalida bio broj je mali.
A godine dvitisuće i šeste bijahu borbe velike i teške.
Bolesnika a i ranjenika nasta brojka malo povelika.
Kog je pčela ujela za glavu i on ima dijagnozu pravu.
I na kraju dragi moj narode poslušajte ove nove zgode.
Vrabac želi da vas zdravlje prati a mi dalje idemo čitati.
Evo priče iz kajkića kraja, neka čuje sva Kostrčka raja.
Četvrtak je valja ustat rano, i na pijac stići polagano.
Ustaj Ćare ču se glas Ljubice, odavno su zapjevale ptice.
Umij lice i noge operi, na put ideš dobro se saberi.
Na pijaci biće pečenica, kupi dobru moj mili Ivica.
Na proslavi mirovine tvoje, nek omaste svi brkove svoje.
Krenu Ćare do Orašja grada, i dobroj se kupovini nada.
Brzo nađe prase ko iz priče, kod nekoga iz Tolise čiče.
Pazar pade sklopiše se ruke, kupovina prođe bez po muke.
Ja po prase do mraka ću doći, sada moram do kafane poći.
U stomaku mučnina je neka, bez pivare meni nema lijeka.
Pivo prvo razbistri mi glavu, a tek treće daje snagu pravu.
Posle petog već sam blizu kome pa tek onda idem domu svome.
Kad je stigo do svoje avlije, ugledo je cvijeće najmilije.
Oj Ljubice moja ljubičice, evo tebi tvojega Ivice.
Bit će slave prase sam kupio, nisam zalud u Orašju bio
Samo moram prijevoz da pronađem, nije problem ima da se snađem.
Idem odmah do Pave rodina, dobar čovjek i prava ljudina.
Ajde Pavle susjedu pomozi, ne zapitkuj već me samo vozi.
U Tolisu mi moramo ići, obećo sam ja do mraka stići.
Pali Pava sad bjelana svoga, u mislima sve spominje boga.
Đe me nađe od tolikog svita, nisam čovjek što voli da skita.
Šofer vozi Ćare komanduje, prvi sokak ovdje desno tu je.
Limuzina oštro sada skreće, ali ovdje ne bijade sreće.
Prase nitko ovdje nije prodo, vozi dalje ptico moja rodo.
Još tri puta skretale su lole, u sokake do toliške škole.
Tri su sata selom se vozali opet ništa nisu još saznali.
Ćeraj kući nek mi bog oprosti marmeladu neka jedu gosti.
Jebe mi se sad za prase više planovi se moji pokvariše.
Više neću zbog tog se sikirat, bolje ajmo pivo degustirat.
Vozi Pavle do prve birtije, valja štogod popiti što prije.
Pečenka mi sutra pobjeć neće, bar se nadam biti bolje sreće.
Oj Nediljo da ti sveta nisi, nebih danas ja išao k misi.
Tako Ćiro razmišlja u sebi, da ne mora ni ustao nebi.
Tramošnica daleko je brate, kod fra Mije stić se mora znate.
Iz Zagreba dolaze pjevači, u Ćire je razglas malo jači.
Valja dobro ozvučiti misu, da se čuje u selo Tolisu.
Na put dalek sad se Mirko kreće, bit će para ako bude sreće.
Da bi poso on dobro izveo i zeta je svojega poveo.
Ajmo Želja ajmo mili rode, svi putevi do fra Mije vode.
Nije dobro s poslom se šaliti, mi moramo tam na vrijeme biti.
Svećenik je meni naredio, prije deset da sam se stvorio.
Vozi Ćiro kadetića svoga, a u sebi stalno moli Boga.
Boga moli da kiša ne pada, jer po kiši nema dobrog rada.
Evo crkve stigošmo na vrijeme, prošle su me treme i dileme.
Pred vratima od crkvenog stana, pozvoniće dva vrijedna jarana.
Kad je Mija zvonce primjetio, iz kreveta odmah je skočio.
Naočale brzo nataknio te je vrata odmah otvorio.
Hvaljen Isus i sveta Marijo, reče Mija kad je otvorio.
Odakle ste spali vas dvojica, reče fratar kiseloga lica.
Sad se Ćiro po tintari češka, vidi jadan da je neka greška.
Znaš ujače neki dan si reko da na misi gostovat će neko.
Da dovezem ove sprave svoje, da ozvučim nekake gospoje.
Što dolaze iz Zagreba grada nije valjda da to nije sada.
I zeta sam brate angažiro ako treba i on bi zasviro.
Kad je Mija ćiru saslušao ovako je tad njemu rekao.
Dali si ti na ušima spavo telefonom kada sam te zvao.
Nedjelja je ali ova nije to je ona sedmicu kasnije.
Tad će doći pjevači iz grada zato džabe ti doleti sada.
Drugi puta uše bolje peri da se manje dešaju maleri.
Ja sad odoh još malo da drijemam poslije ću pridjeku da spremam.
Ode Ćiro i sa njime Želja propade mu poslovna nedjelja.
Sve je vrabac sa strane gledao što je sada vama ispričao.
Dva put ide ko nema u glavi i ne misli kad dogovor pravi.
Kostrčani ništa nebi znali da nemaju ovaj vrapčić mali.
Ponos našeg malenoga sela to je ptica čila i vesela.
Jednog dana krenu do Županje da osmotri u prometu stanje.
Prati jednog našega šofera kako svoju limuzinu ćera.
Kraj Bošnjaka vozi stopedeset obilazi bar auta deset.
Žureć tako znakove ne prati jer je davno trebao skretati.
Kući žuri da stigne što prija Ilja Manov Kostrčka bekrija.
Bujne kose svoje prišukuje i ovako ženi besjeduje.
Kod kuće smo za petnaest minuta razvedri se i ne budi ljuta.
Nikad brže nismo putovali reče Išo gaščinu raspali.
Malo dalje štrecnu se Ilija na znaku je pisalo Srbija.
Sad se Nada i Ilija glede Otkud Srbija prid Babine Grede.
Tek im sada ništa jasno nije Tuda kući nisu išli prije.
Nado moja milo moje janje aman sam ja napravio sranje.
Carinik se kraj auta stvori pa Iliji vako progovori.
Bre Mikiću kud si navalio Bil ti malo gepek otvorio.
Da pogledam da ne muljaš nešto vi šoferi to radite vješto.
Putovnicu sad vadi Ilija na korica piše Austrija.
Ich muss weiter fahren nach Bosnia, wo sind meine Haus und Familia.
Na njemačkom Iljo se obraća al carinik ništa ga ne svaća.
Carinik se za glavu uhvati on njemački nije zno pričati.
Ali ipak nešto je svatio da za Bosnu drug bi Ilja htio.
Gusta magla kriva je za ovo, u Srbiju ti si pošo čovo.
Sad carinik po imenu Jovo Iliji je saopštio novo.
Zate više ja nemam sad pitanja, krug nalijevo pa pravac Županja.
Imaš sreće što ja nisam spavo, u Beograd ti bi došao pravo.
Hajde sada i znakove prati, nemoj zalud putem se skitati.
Danke schön und Wiedersehen reče Ilja u licu sav zelen.
Pa potera limuzinu svoju a ljutito pogleda gospoju.
O ovome ne pričaj nikome, čak ni Mati milom bratu mome.
Preko njega vrabac je saznao da je stari šofer zalutao.
Jesen prođe i zima se sprema cijepa drva onaj tko ih nema.
U kajkića akcija je prava i ovako ona se dešava.
Ispred kuće Ante Marijina okupi se momaka družina.
Ujak Pera roda je šimića prošeto je malo do kajkića.
Tu se nađe i komšija Mata stari majstor vodenog zanata.
Dotero je i svoga ferdicu i na njemu transportnu korpicu.
Ajmo ljudi da se što uradi reče Anta razvedenik mladi.
Vrijedni ljudi pljuniše u ruke pa tovare drva bez po muke.
Kad se korpa napuni ćutaka. nasta osmijeh na licu momaka.
Sada Mato traktorinu pali stari šofer ništa mu ne fali.
Korpu diže i dade gaščinu da razvije veliku brzinu.
Svi ga znamo ko brza šofera on i traktor ko formulu ćera.
Kad evo ti velikog belaja umal mato ne osta bez jaja.
Skoči traktor ko jarac na kozu a kod Mate napravi nervozu.
Točkovi se u zraku okreću Mata Banov doživi nesreću.
U avliji panika nastade pa neznaju što sad da rade.
Mata Banov u znoju se kupa i rukama po volanu lupa.
Skoči Pera na prednje točkove Anta glasi i komšije zove.
Patrijara iz šimića sila drži traktor ali nema kila.
Borbu vodi svetog Savu psuje i ovako Matu savjetuje.
Izađi ti iz traktora frajeru pa ga veži za onu banderu.
Ako pođe nazad da se zgruva bandera će njega da sačuva.
Čuše ljudi što vodovod rade kako naše drvoosječe jade.
Potrčaše odmah istog trena težak unfal nema se vremena.
Pa na traktor trojica skočiše Mata veli sad se lakše diše.
Odmah zatim Anti komanduje pola korpe da se izbacuje.
Dok su stranci na traktoru bili naši momci drva su vadili.
Kad su drva pola izbacili po pivce su odmah oborili..
Pera Mati sad veli u šali jebeš traktor kad je tako mali.
Moj bi zetor života mi moga nošo korpu i traktora tvoga.
Sve je vrabac gledao sa strane I snimao vrijedne jarane.
Poručuje s ovog mjesta zato drugi puta bolje pazi Mato.
Gleda vrabac s oraha visoka kako momci slave svetog Roka
Krenuli su iz Orašja grada radna im se kolegica nada.
To je bio frajer Đokin Luka i drug Ivo kao desna ruka.
Skupe dare sad kupuju lole ljudi kažu da to cure vole.
Bombonjera ko crkvena vrata i traktorić za mlađega brata.
Još je Luka Ivi priopćio da bi drugu on barit želio.
Ko bajagi on je reko Ani da se u nju zaljubio lani.
Ona mu je i draga i mila Ženit će je prvoga aprila.
Vozi Luka za criteže skreće a srce mu udara od sreće.
Kraj kapije sad lola parkira te sirenom dva tri put zasvira.
Na kući se otvoriše vrata mjesto Ane pojavi se tata.
Malo zbunjen sad se nađe Luka u stomaku uhvati ga muka.
Ipak malo kad se prisabrao Aninog je ćaću upitao.
Dali ona čeka nas kod kuće spremal sarme i paprike vruće.
Otac gleda poprijeko jarane pa im reče ajte gor kod Ane.
Vi sjedite u njezinu sobu doće ona kad promijeni robu.
Na kauč se bećari smjestiše te na zidu nešto primjetiše.
Visi slika od curice neke mislili su Anine je seke.
Na ormaru i lutaka ima sigurno se ona igra s njima.
Tko bi reko da cura starija voli lutke kao dječurlija.
Kad odjednom zaškripaše vrata Luka reče evo moga zlata.
Na vratima stade cura fina otprilike od trinaest godina.
Ja sam Ana tko ste vas dvojica reče curka pjegavoga lica.
Ko popurit sada Luka skoči od muke mu pade mrak na oči.
Čuj malena Ivo progovori deder nek se prava Ana stvori.
Slušaj čiko reče njima mala Valjda nije ovo neka šala.
Ja sam Ana u kući jedina a ime mi dade moja strina.
Moj se ćale sad šeće po kući pa se sprema nekoga istući.
Zato ću vas sada zamoliti vi bježite a ja ću se skriti.
Latiše se momci sada trke brže trče od lovačkog ćuke
Sačuvati valja svoje glave nema ništa danas od proslave.
Eto ljudi tako to bijaše pa junaci gladni nam ostaše.
I za malo batine dobiše. jer druginu kuću promašiše.
Kad se TV nekome pokvari kupi drugi kažu ljudi stari
Na greškama neki se još uče pa s popravcim još uvijek se muče.
U Raca je SONY defektiro najbolje je da ga nije diro.
Toga dana kad je popit bio s Džigijem je TV popravio.
Sama priča ovako je tekla tako nam je jedna baba rekla.
Telefonom Rac zove Džigija da se stvori kod njega što prija.
Treba hitno da pomogne njemu jer uvijek mu pomaže u svemu.
Jezikom je malo zaplitao telefonom dok je objašnjavo.
Televizor noćas defektiro dok je seksi film se emitiro.
Nesta slike u po filma pobro zao se ja nasikirah dobro.
Pa odlučih da nađem majstora jer TV se popraviti mora.
Stiže Džigi za dva tri minuta s vrato pita imal koja ljuta.
Da odjutrim u 12 sati jer sam rano morao ustati
Evo šljive pet godina stare taman paše za vake bećare.
Deder da mi koju oborimo prije nego se posla prihvatimo.
Pet čašica Džigi je slistio da bi dobro odjutrio pobro.
Sad i Racu oči ljepše sjaju jer se flaša približila kraju.
Red je došo da se šta uradi pa na noge skaču ljudi mladi.
Sa stolića TV se uzima dok ga nose on se malo klima.
Ko što lađu ljuljaju valovi tako SONY u rukama plovi.
Pet koraka ima do auta ali onda nasta neprilika.
U rukama televizor stežu
|