Joso Živković - Soja

Joso Živković je rođen 1. travnja 1960. godine u Kostrču. Nakonzavršenog srednjoškolskog obrazovanja odlazi u inozemstvo i više godina živi u raznim gradovima zapadne Europe. Svoj pjesnički rad započeo je vrlo rano. Uz pisanje pjesama bavi se i slikarstvom. Sudjelovao je u domovinskom ratu i u svim najtežim bitkama. Dva puta je ranjavan.

Do sada je objavio slijedeće zbirke pjesama:

Koraci u sjeni, 1988. god.
Čekati dugu, 1994. god.
Gorka čaša, 1997. god.
Nenaviklost duše, 2003. god.

Objavljivao je u raznim časopisima u zemlji i inozemstvu, prevođen je na njemački i engleski jezik. Njegove pjesme se nalaze i u zajedničkim zbirkama pjesama: "Posavski motivi", "Sinovima oluja", "Izvor na dnu duše" i "Raspleteni snovi".

Nekoliko njegovih pjesama:
 

Gorka čaša

Tko mi to reći može:
gorka ti je čaša,
a sa mnom neće nazdraviti,
dok ja je nosim
postojano s mirom,
ko šećer u krvi.

Tko mi to smije reći:
iz moždina ti tuga kaplje,
ko jesen na groblju
oči su ti sjetne,
a pogled sagiba
ako me sretne.

Nitko ništa reći ne smije,
samo jedna žena bljedunjava,
jer moja je i njena rana.

 

Gradilište  

Kamen
po kamen
- kamenjar.

Misao
po misao
- ludnica.

Dan
po dan
- grobnica

 

Sava

Mirno
i po navici teče rijeka Sava,
no ipak kamenje drobi
i pijesak valja.

I usudi li se
neko biće plaho
na put joj stati

utroba njena,
po navici žedna,
malo će se samo
naborati.

 

List

 
Noć je bila tiha,
ni jedan da je povrijedi zvuk,
kraj mojih nogu pao je list,
a nije žut.

 

Nenaviklost duše

Na nebosklonu
rodilo se svjetlo,
toplo i bistro
kao djetinje oko.

A moja duša,
nenavikla na blagost
i ljepotu, šuti
tminom optočena,
i ne vjeruje.

 

Tajna pokrova

Zelena jesen u meni
tugaljivo istinu zbori.
Žuto je lišće, prijatelju,
kraj početka u tebi.

A ja bih još malo
na zemlji između rana
Sisao pelud oproštaja,
jer nitko nezna tajnu pokrova.

Zelena jesen u meni pjeva
obrednu pjesmu strvinara.
Muči me samo zagonetka stara,
kamo će pasti voćka nedozrela.

 

Čahurenja

Čudne danas srećem ljude,
lutke koje tužno šute
po kućama, na ulici i u klubu,
more ih je, tiskaju se i čahure.

Kamo idu i što hoće
 bez osmjeha i govora?
Zar ne znaju da suze dušu mlade,
a karakter oproštaji klešu.

 

 

Ljepota

 

Upoznao sam lijepu ženu,
njena me ljepota posijekla.

Privio sam je na ranu
i još se više razbolio;

 uvidjevši da ljepota
nije ljekovita.

 Naš pjesnik Soja se bavi i slikarstvom. Evo nekoliko njegovih slika:

 


Pejzaž
Apstrakcija
   

Pohlepa
Pauk
   

Trajnost bića
Utvara
 


Krist plače
Ekstaza

Majka iz Černobila