Pejo i Janja Živković

60 godina braka

Poštivanje osnov dugovječnosti braka

Kostrč/Orašje - Vijugavi put između Donje Mahale i Tolise, zapadno od Orašja vodi nas u mjesto Kostrč. Tamo uz glavni put smjestilo se imanje Peje i Janje Živković. Ništa neobično. Ipak u njihovom se dvorištu okupilo društvo, pojačano izvornom skupinom i slavljem. Znatiželja nas uvodi u dvorište, a tamo nas čašicom za dobro raspoloženje dočekuju domaćini Pejo i Janja Živković. Priča počinje spontano. Pejo će 27. siječnja iduće godine imati 79, a njegova supruga Janja je 26. prosinca proslavila 76 rođendan. No slavlje nije zbog rođendana. Pejo priča kako je daleke 1946. godine vraćajući se kao devetnaestogodišnjak s križnog puta odlučio privesti sebi mladu. Kaže onako kako to i Romi čine.

Mladu, ali uz dozvolu njene obitelji. Zagledao se u Janju, mještanku i odlučio osnovati bračnu zajednicu. Dogodilo se to prije ravno 60 godina. Na dan veselja odlučili su, a uz svetkovinu Svetog Stjepana obnoviti bračnu zajednicu staru 60. godina. Kada godovi o svome braku kaže da je osnova njegove dugovječnosti poštivanje, prije svega. Uz to obiteljsku zajednicu održavaju i djeca. «Imamo petoro, a petoro je umrlo. Desetoro bilo. Prva su bila četiri sina, umrla su i netko mi je kazao da promijenim kuma da će mi ostati živi sinovi ostali i ostala su mi dva», priča Pejo. Svi oni su u inozemstvu.

Ističu kako su mama i tata Pejo i Janja učinili sve da ih zbrinu. A Janja priča kako se naradila u braku s Pejom. Ipak sve je to zajednička investicija. «Bilo je puno rada, puno smo planirali, puno radili. Puno smo planirali, ali to smo htjeli i voljeli. Što god smo ostvarili bilo nam je drago», priča Janja. Srednja po starini kćerka Ljubica priča kako je lijepo živjeti pored tako dva draga roditelja. Upitana hoće li i ona stopama svojih roditelja do dugovječnog braka, kaže kako je to san je svakog djeteta koje je raslo u ovakvoj obiteljskoj zajednici, no postoji prepreka. «Ja sam s 25, a mama je sa 16 godina se udala. I oni su to uspjeli dočekati, a hoćemo li i mi to uspjeti dočekati, pitanje je. Možda svatko od nas uspije te godine starosti dočekati, a dugovječan brak? Možda stariji brat uspije, on se mlad oženio», kazuje nam Ljubica. «Kažu da nije dobar đak, ako nije učitelja nadbacio, a dobar sin ako ne nadbaci oca i mater. Ja se nadam da ću ja prebacit koju godinu», priča Josip. Ni Kata najstarija kćerka se ne može izjasniti hoće li dočekati ovako dugovječan brak. Napominje to jedino Bog zna, ja se nadam da hoću. Pejo i danas vozi traktor i bavi se poljoprivredom, dok Janja i pored umjetnog kuka rado zaigra u kolu s posavskom izvornom pjesmom. Ni Pejo nije bez operacija. Priča kako je operirao slijepo crijevo, pa bruh, a na koncu je u bolnicu otišao zbog kako su liječnici kazali zapetljaja crijeva, no ispostavilo se da je u pitanju žuč. Pejo se bavio raznim poslovima. Bio je prvo korpar, potom je bio sajdžija, jedno vrijeme je bio stolar, zidar. U Austriji je bio deset godina na privremenom radu. Prije dvadeset, trideset godina sadio je 170.000 strukova duhana. Ljubica na sve dodaje kako je bio najbolji nogometaš Kostrča u svoje doba i kako je bio jedan od osnivača nogometnog kluba u Kostrču. Pejo priznaje svoje zasluge i dodaje kako se nije slagao s prvim imenom kluba, ali takvo je bilo vrijeme i jedva su dočekali da ime Partizan, zamijene s imenom Kostrč. Pejo i Janja su svoju bračnu zajednicu obnovili i u Crkvi, pred svećenikom fra Markom Oršolićem. Boravak u Kostrču tako okončava. Bilo je lijepo. Neka nam na kraju bude dopušteno ponoviti rečeno. Poštivanje je osnov dugovječnosti bračne zajednice.

Tihomir Bijelić

Izvor: http://posavina1.blog.hr

Još nekoliko fotografija ovog našeg uzornog bračnog para: