Anto Džojić

Narodni poslanik HSS-a u skupštini
Kraljevine SHS 1925-1928

(1890. – 1960.)

Anto Džojić (Tunja) – Jose i Luce rođene Jurjević iz Sutjeske, rodio se u Tolisi.

Gimnaziju je pohađao u Visokom.

Majka mu umire nakon poroda, a otac za vrijeme pohađanja gimnazije u Visokom. Ostavši bez oba roditelja i u nemogućnosti daljnjeg nastavka školovanja napušta gimnaziju i odlazi sestri Ruži udatoj u Kostrč, gdje ostaje do kraja života. Oženio se 1911. godine Anom Mikić.

U I. Svjetskom ratu mobiliziran je u Austrougarsku vojsku u Bosansku treću regimentu kao kurir. Nakon rata upoznaje se sa Stjepanom  Radićem i drugim članovima HSS-a i sudjeluje u buđenju, prosvjećivanju i organiziranju Hrvatskog seljačkog naroda u ovom djelu Posavine.

Kao rezultat te suradnje došlo je do osnivanja HSS-a. U Donjoj Mahali na Šibovima je održan veliki povijesni skup HSS-a, na kome je govorio i sam Stjepan Radić.

Na izborima održanim 1925. godine za Skupštinu tadašnje kraljevine SHS

Anto Džojić je dobio mandat, tj. izabran ispred HSS-a za ovaj dio Posavine.

Za vrijeme svog mandata je napravio prvu hrvatsku seljačku čitaonicu u Kostrču.

Mandat mu je trajao sve do 20.lipnja 1928. godine, kada je Puniša Račić u beogradskoj skupštini pucao u Stjepana Radića i na još tri člana HSS-a.

Za vrijeme Vlatka Mačeka nije bio aktivan kao za vrijeme Stjepana Radića

zbog popustljivosti Mačekove politike prema Beogradu.

Poslije II. svjetskog rata, za vrijeme FNRJ, 1945. godine narod ga je ponovo izabrao za narodnog zastupnika ispred HSS-a. Dvije godine je obnašao tu dužnost da bi mu 1947. godine, zbog neprihvaćanja komunističke ideologije,

 bio oduzet mandat i biva poslan u centralni istražni zatvor u Sarajevo gdje provodi 2 godine, a potom biva osuđen na ukupno 7 godina zatvora kao politički kažnjenik. Odležao je 5 godina i 11 mjeseci zatvora (od 1947 do 1953).

Umro je 1960. godine

Uspio je povezati Hrvatski narod na ovom prostoru Posavine na zajedničkom interesu i jednoj ideji, ideji HSS-a, tada najjače stranke na ovim prostorima.