Početak pobožnosti srcu Isusovu u Kostrču

U mjesecu rujnu 1893. u selima toliške župe pojavila se kolera od koje je umro i jedan mještanin Kostrča. Bolest je prenosna i mještani su bili uplašeni. Neki od njih bili su pretplatnici Glasnika Srca Isusova u kojemu su, između ostaloga, čitali i zahvalnice Srcu Isusovu na uslišanim molitvama. Dogovore se zajednički obaviti devetnicu Srcu Isusovu. Pobožnost su obavljali kod nekadašnje kuće djeda Marke Pavkić prema knjizi "Devetnica" koju je, s talijanskoga jezika, preveo fra Rafo Barišić. Molitve vjemika bile su uslišane.

 

Počelo je dogovaranje o načinu zahvale Srcu Isusovu. Dogovorili su se jedne svibanjske večeri 1894., vršeći zajednički svibanjsku pobožnost. Nakon izmoljenih Gospinih litanija, jednoga dijela rožarija, te pjesme "Hvaljen Isus, Marijo" odluče podići "spomenik" Srcu Isusovu. U tu svrhu netko je dao 5 novčića, netko 10, netko sekser, 2 ili 5, a netko i po forintu ili dvije. Skupljenim novcem podigli su stup od cigle u sredini sela. Na stupu se ostavili tri otvora za slike koje su stavili na prvu nedjelju iza svetkovine Srca Isusova. Na donjem otvoru stavili su slike Srca Marijina i sv. Ante, zaštitnika sela, u sredini, Srca Isusova, a u gomji, križ s tijelom i sliku sv. Franje. Stari veliki drveni križ, podignut 1854. za župnikovanja fra Stjepana Mikića Kostrčanina, usađen je na desnu stranu "spomenika". Križ je prije stajao, također u sredini sela, udaljen 42 metra od seoskoga puta, budući da ga, radi tadašnjih nepovoljnih političkih prilika, nisu smjeli staviti uz sam seoski put. Križ je, između ostaloga, imao i zadaću upozoravati strance prolaznike da se nalaze u katoličkom selu.

 

Na dan postavljanja slika, Kostrčani su obećali svakoga mjeseca držati trodnevnicu Srcu Isusovu. Pobožnost su obavljali prema knjizi: "Ljubav prema Presv. Srcu Isusovu, kako je iskazuju zahvalni vjernici svakog prvog petka u svakom mjesecu". Pobožnost se držala petkom (dan Srca Isusova, subotom i nedjeljom. Uz "spomenik" je dizana zastava Srca Isusova i paljena lampa "na zejtin".

Iste godine, na svetkovinu sv. Ante, pred sv. misu, blagoslovljen je "spomenik". Tih večeri svijet je ostavljao plugove, kola, vile, kose i motike te dolazio "spomeniku" na molitvu.

 

U jesen 1894., preko sestara milosrdnica u Ðakovu, nabavljen je kip Srca Isusova. U samostansku crkvu donesen je u petak 14. rujna (Svetkovina Uzvišenja sv. Križa). Dva dana kasnije, u nedjelju, gvardijan je prije pučke sv. mise blagoslovio kip i obavijesti prisutni narod da će se u dva sata poslije podne kip svečano prenijeti u Kostrč. To je bio događaj za selo. Na putu od crkve do "spomenika" vihorilo se 150 nakićenih zastava. Na pet mjesta podignuti su slavoluci okićeni cvijećem i zastavama. Sav prisutni svijet u procesiji držao je upaljene svijeće. Prisutni su bili vjernici iz 10 sela Bosanske i 4 Slavonske Posavine. Procesiju je predvodio član samostana fra Franjo Cvjetko Nedić. Malen je bio prostor kod "spomenika" za toliki narod. Mnogi su ostali na putu ili se smjestili pred susjednim kućama. Poslije propovijedi o presv. Srcu Isusovu kip je stavljen na već pripravljeno mjesto, zatim su prisutnima podijeljene sličice Srca Isusova.

 

  Prva proslava desete godišnjice pobožnosti bila je zapažena. Svijet se pripremao devetnicom. Gotovo svi domaći su se ispovijedili. Na 27. lipnja u 10 sati počela je sv. misa koju je držao fra Ambroža Živković Marucić, svećenik-mladomisnik iz Kostrča. U propovijedi je govorio o presv. Srcu i njegovim milostima. Na svršetku propovijedi je rekao: "Znam, da ne možete vanjskim sjajem proslaviti ovu svetkovinu, kao što se slavi u Sarajevu, ali mi je drago što nastojite, koliko je moguće, da i vanjskim načinom svoju pobožnost iskažete. Kad sam bio u Francuskoj kao klerik i pročitao u Glasniku Srca Isusova kako ste i zašto podigli ovaj "spomenik", bilo mi je veoma drago što vjerujete za tu pobožnost. Nastavite tako i ubuduće. Nemojte zaboraviti za presv. Srce, pa ni vas ono neće zaboraviti."

 

Poslije podne je izložen kip Srca Isusova na ljubljenje, ispjevana pjesma: "Amo svi grješnici, k mojoj se prilici okrenite", izmoljene litanije Srca Isusova, Srca Marijina, sv. Ante i sv. Franje.

Članova Bratovštine Srca Isusova bilo je 1895.: 151, 1904.: 731